Uvala Telašćica smještena je u središnjem dijelu istočne obale Jadranskog mora, u jugoistočnom dijelu otoka Dugi otok. Zahvaljujući svojoj iznimnoj ljepoti, bogatstvu i značaju, ova uvala, okružena s 13 otoka i otočića, a koja sadrži i šest otočića unutar uvale, proglašena je Parkom prirode 1988. godine. Status zaštićenog područja dobila je još 1980. godine zahvaljujući svojem iznimno vrijednom biljnom i životinjskom svijetu, geološkim i geomorfološkim fenomenima, vrijednim zajednicama morskog dna te zanimljivom arheološkom naslijeđu.

Područje Parka prirode Telašćica je područje bogato suprotnostima, tihim i mirnim plažama i položenom obalom s jedne i divljim strmim klifovima s druge strane, područje šuma alepskog bora i hrasta crnike s jedne strane, te ogoljelog kamenjara s druge, područje obrađenih polja prekrivenih vinogradima i maslinicima, ali i područje degradiranih oblika vegetacije koja prekriva suha staništa.
Tri temeljna fenomena predstavljaju osnovna obilježja ovog područja: jedinstvena uvala Telašćica kao najsigurnija, najljepša i najveća prirodna luka u Jadranskom moru, u kojoj su 25 malih plaža i 69 km razvedene obale, strmci otoka Dugi otok ili takozvane “stene”, koje se uzdižu do 200 metara nad morem i spuštaju se u dubinu do 90 m, i konačno slano jezero “Mir” s ljekovitim svojstvima. Najslikovitiji među kornatskim otocima je otok Katina, a najneobičniji zasigurno Taljurić. U okolini su predivne obrađene livade, a na brežuljcima bogata mediteranska vegetacija s preko 300 biljnih vrsta i jednako bogatom faunom. Podmorski svijet broji preko 250 biljnih i 300 životinjskih vrsta.

O tome da je Telašćica od davnine napučen kraj svjedoče ostaci rimskih građevina u Maloj Proversi, kao i brojne predromaničke crkvice, a o tome da su počeci ribarstva u Hrvata započeli baš na ovim obalama svjedoči prvi zapis o ribarstvu s kraja X stoljeća. U Parku prirode moguće je roniti na nekoliko atraktivnih mjesta u blizini klifova, te šetati po zanimljivim mjestima, a prekrasan pogled s vidikovca Grpašćak ne smije se propustiti.

Park prirode omeđen je sa SZ i SI pejzažno identičnim formama izmjene krških glavica i polja u području Sali, Zaglava i Žmana i dugootočkim klifom. To je najveći i najistaknutiji klif na obalama Jadranskog mora i izraziti je kontrast pitomim uvalama samog zaljeva. Klif se proteže od rta Mrzlovica na SZ do padina Velog vrha na JI dosežući na Grpašćaku visinu od 161 m. JZ je otvoreno more, prema JI nastavlja se prostor NP «Kornati», a prema istoku žutski dio kornatske otočke skupine s dijelom akvatorija Srednjeg kanala.

Na otvorenom moru Parku prirode pripada skupina Garmenjaka, Sestrica, te otok Mala Aba, a u području Luke Proversa izuzetno atraktivan akvatorij na ulazu u NP «Kornati» skupina Buča i Gornje Abe. Park prirode prostire se od morske razine do najviših kota na Mrzlovici (198 m), na Brčastacu (198,5 m) i Čelinjaku (198,5 m). Najveće dubine dostižu do 85 m.

FLORA I FAUNA MORA

Utvrđeno je 70 vrsta algi među kojima se ističu različite cistozire te ovapnjenjene crvene alge, što je značajka vanjskih pučinskih otoka srednjeg Jadrana i otvorenog Sredozemlja. Najzanimljivija alga ovog područja je vapnenačka alga Goniolithon byssoides rasprostranjena u istočnom Sredozemlju, koja je u Jadranu na SZ granici areala i vrlo rijetka. Najbogatije nalazište ove alge kod nas je pod otvorenim jugoistočnim stijenama Dugog otoka i susjednih olujnih otočića.

Za sada je pronađeno 13 vrsta spužvi (Porifera), 10 žarnjaka (Cnidaria), 1 mnogoljušturaš (Polyplacophora), 35 puževa (Gastropoda), 25 školjkaša (Bivalvia), 1 glavonožac (Cephalopoda), 1 zvjezdan (Echiuroidea), 6 mnogočetinaša (Polychaeta), 18 rakova (Crustacea), 6 mahovnjaka (Bryozoa), 9 bodljikaša (Echinodermata), 3 plaštenjaka (Tunicata), 27 riba koštunjača (Osteichthyes).